27.09.2007., četvrtak
(H@cker) Ubojiti smiješak, 7. poglavlje
|
Nisu se puštali, ali je Jamesov razum uskoro počeo djelovati: - Moramo brzo odavde! Imaš li stražnji izlaz? - - Zašto? Da, tu je, na kraju hodnika… - odvrati zbunjeno Lindsay. - Nemam vremena za objašnjavanje, idemo! – povikne James uzevši pištolje s poda, zakačivši ih za pojas i primajući djevojku za ruku. Neće im dati da mu je opet otmu. Potrčao je prema izlazu i otvorio stražnja vrata. Izišli su na osunčano dvorište i potrčali prema ogradi koja je dijelila prostor između dvije kuće. James ju preskoči u jednom skoku, te pripomogne Lindsay da je i ona pređe. Izletjeli su u susjednu ulicu, baš u trenutku kad je neki čovjek ulazio u auto parkiran ispred svog dvorišta. James potegne pištolj i progovori glasno: - Odmaknite se od auta, i predajte ključeve! – Uplašen, čovjek mu baci ključeve i zalegne na pod rukama pokrivši glavu. - Nemojte me ubiti, molim vas! – procvili sa poda. James ga i ne pogleda, te bez riječi upadne auto, otključavajući vrata Lindsay, i odjuri duž ulice da se priključi autima na glavnoj prometnici. Uskoro je punim gasom vozio prema izlazu iz grada, pogledavajući često na retrovizor. Izvadio je mobitel iz džepa i šiknuo ga kroz prozor. Ubrzo se izvana začulo lomljenje plastike, pa je James osjetio neznatno olakšanje: sad će im teže ući u trag, a imat će više vremena da pobjegnu izvan njihova domašaja. Nakon tri sata vožnje kroz nepoznate predjele, Dowell se zaustavi u motelu na periferiji nekog grada. Sunce se crveno žarilo, prije nego je posve nestalo s obzora. - Bračni apartman, molim vas. – obrati se starijem recepcionaru, obgrlivši pritom Lindsay desnom rukom. - Na koliko dugo? – sporo upita starac iza pulta, kao da se dosađuje. - Jedna noć. – reče James. Starac mu preda ključeve s brojem „6“ i rukom mahne ka udaljenijem hodniku, prema kojem su uskoro krenuli James i Lindsay. Ušli su u pomalo tmurno namješten prostor, u kojem je zasad jedino svjetlo dolazilo od vanjske rasvjete. James zaključa vrata, okrene se i utisne Lindsay dug poljubac. - Mislim da bi sada mogli razjasniti sve stvari, što kažeš? – obrati joj se sa smiješkom. Ležeći na krevetu, pričao joj je kako su lažirali njezinu smrt i sprovod, te kako su ga uvukli u taj nezahvalan posao. Rekao joj je kako je bio slomljen i bijesan u isto vrijeme, pa nije vidio drugog izlaza iz te situacije. - Previše si mi značila, da bih to mogao samo pustiti da prođe. – priznao joj je. Lindsay je pak imala svoju priču koju su joj bili servirali. I ona je bila prisustvovala njegovu sprovodu, nakon tobožnje katastrofalne namještene prometne nesreće u kojoj nije bilo ostalo većeg komadića od Jamesa. Tad su je premjestili u „sigurnu kuću“ da „ubojice“ Jamesa ne bi došle po nju. Shrvana, bila im je povjerovala. Što joj je bilo drugo i preostalo? - Tek prije nekoliko mjeseci počela sam se vraćati starom životu, i sad mi opet ovako upadneš. – našali se ona i legne pored njega. Zaspali su tako držeći se za ruke, kao prije pet godina. James je znao da se hajka za njima bila digla, ali nije joj želio priuštiti brigu, barem ne ove noći… |
0