02.10.2007., utorak

ŠARENILO BOLI(lirik)

pod maskom skriven koračam stazom što grijehe odaje,
staje svaka sekunda...kazaljke sata,
kucaju kroz vrata,satkani od mraka,
ljudi s pogledom od stakla,
bljedi i hladnii,sami i jadni,
gledaju me,bojim se za godine,
riječ vodi me u snove,
koji plove,
maštanjima ovih slika,
dva lika....lica,
oči,osmjh k'o skica,
k'o jato ptica na nebu šarenom od boli,
znam ona me voli i moli za nas,
kroz glas tih,stih njoj darujem,
samujem i ničem se ne radujem,
pogledaj...
dal' vidiš,ovi dani su k'o noči,
zidovi k'o oči,
a zidovi k'o uši,
život omča što polako me guši,
znam tu si....k'o sunce što grije,
k'o prije nije,
puno više,
toga je što život piše,
krivi korak i tijelo en diše....
a strah....
dovodi ludilo...krah,
donosi prah....
zar je istina



| 22:03 | 4 | Komentiraj | X | X |


<< Arhiva >>

0