02.05.2008., petak
(FrozeN) Voljeni grob
|
Klečim na zemlji, vlažnoj, tamnoj i hladnoj dok suze mi se miješaju sa stakatom kišnih kapi i pružam ruke prema hladnom kamenu. Grizem usne, kapi krvi tonu, žedna zemlja guta. Isplakao sam, nema više suza, plačem krv, proklinjem kob, koja mi jedinu uze. Čak i nebo plače, briše prašinu s kamena, i ostaje samo obris imena tvog. Plač postaje krik, dok šaka zelene tuge visi s hladnog kamena. O zemljo, zelenilo, izvore, zašto, izvore, ote mi je? Zašto, izvore, me ostavi u suzama i krvi? Zašto, izvore, izvor nisi? Gubim vid, gubim sluh, hiljadu glasova mi mislima luta, duša se kida, čupa je samoća, bez svega sam ostao, sve si mi bila ti. Blijedim licem potonu u zelenu travu, zeleni izvor, hladan i vlažan, obrisa tragove moje krvi. Blijedim licem potonuh u vlastitu krv, prije tame po posljednji put, vidjeh obris tvoga imena. |
0