14.05.2008., srijeda

(nobody) Srpanj


razmišljala sam o tome
kako će biti
kad ću te napokon zagrliti
i moči ti gledati u oći
ponekad maštala sam
da sjedimo na obalama Save

sad kao da si mrtav
ja ne mogu biti uz tebe
sad samo kao da si duh
koji priča kroz nevidljive riječi

ne mogu se više nadati
da moči ču vidjet ti lice
jer sad kao da je nestalo
u trenutku kada si izbrisao mnogo

na kraju možda
i jesi daleko
ali ponekad te u mislima nosim
i onda si tu
sjedimo u travi rosnoj



<< Arhiva >>

0