03.06.2008., utorak

(FrozeN) Polje jasmina

Vidio sam stotine lica, stotine ljepotica,
u licu crvenog sunca kročili su poljem jasmina,
ali nisu vrijedni ni trunke srca,
jer sve su one iluzija, utvare neistinite.

Ali samo je jedna bila stvarna, jedan cvijet,
koji zavoljeh u vrtlogu dima, taj miris jasmina,
koji bi u mojim bespućima cvjetao,
ali u bespućima me ostavi samog.

U mojim bespućima je jedna koliba,
gdje spasio sam je i skrio od zla,
a ona je plakala, dok joj se meka kosa
na mom krilu slivala, bježeći od zla.

Utjehom sam je čuvao, šapatom je milovao,
jer cvijet jasmina je plakao, dok lica su se smijala,
i hiljadu je mramornih bisera razbijeno, ali tu ostaje,
negdje u bespućima potonulo, jer tuga ne prestaje.
Cvijet jasmina će uvenuti u ovom svijetu,
već vene, već je od zla bježala, jedini je jasmin ostala.
Zato je čuvam u bespućima svojim,
jer tu će zauvijek iznova cvijetati.

Ponekad u mislima hodam poljem jasmina,
čeznem za stotinama lica ljepotica, u bespućima,
i još volim cvijet jasmina, i sva lica postanu njen odraz,
i voljet ću ga dok cijelo polje ne pređem,
jer ga samo mrtav mogu preboljeti, kad potonem,
zajedno s razbijenim mramornim biserima.



| 17:54 | 4 | Komentiraj | X | X |


<< Arhiva >>

0