24.08.2008., nedjelja
(Vampyre Princess) Smrt u ljiljanima: 1. Sprovod
|
Nedjeljno jutro osvanulo je tmurno, bez sunca i kišovito. Kao da je i Nebo oplakivalo njen odlazak s ovoga svijeta. Crkveno zvono je zvonilo i svojim zvonom davalo još tužniju notu tom jutru. Četvorica muškaraca podigla su lijes i iznosili ga van za svećenikom. Iza je išla njena obitelj i njeni prijatelji iz škole. Hodali su polagano i plakali. Nitko nije progovorio ni riječi. Hodali su s bijelim ružama u rukama. Znali su da je obožavala ruže. Bijele i crvene. Ali za ovaj dan izabrali su bijele. Došli su do mjesta gdje se svećenik zaustavio. Muškarci koji su nosili lijes počeli su ga spuštati u mramorni grob. - Dragi moji, okupili smo se ovdje kako bi ispratili našu voljenu Arianne Gold na vječni počinak pod Gospodinovim krilima. Arianne se svi sjećamo kao vedre i nasmijane osobe koja je uvijek bila spremna pomoći. Molit ćemo se da njena duša nađe mir koji je zaslužila. Amen. Mramorni kamen je spušten na otvor u grobu i na njega su posatvljali ruže. Stavili su ruže i uputili se prema školskoj dvorani gdje će se održati njene karmine. Kada je grob ostao pust, nikoga oko njega, iz sijene drveta izašla je jedna osoba u crnom i stavila, u more bijelih, jednu crvenu ružu. - Arianne... Što reći o njoj... Zar ima nešto što netko od nas ne zna o njoj? Bila je posebna. U svakom smislu te riječi. Svojim je bićem uveseljavala mnoge. Rijetki su oni koji je nisu voljeli. Ali, mogla bih se zakleti da je i njima žao što je više nema s nama. Iako smo i jedna i druga rođene kao jedinice, ona je meni bila poput sestre, pa makar mi je bila samo sestrična. I... Izgubiti... Tako važnu osobu... U vašem životu... nije lako... Anna... Gdje god da bila... Nedostajat ćeš mi... Jako... S tim riječima silazila je uplakana Isabelle, Ariannina sestrična. Na stepenicama se susrela s Clarissom, najpopularnijom djevojkom u školi i glavnom navijačicom. - Zdravo. Ovo je zbilja teško. Arianne nam je svima bila draga. Stvarno je bila prekrasna osoba. Uvijek je bila vedra, nasmijana, marljiva, spremna pomoći... Mislim da bi svaka osoba u ovoj prostoriji imala barem malo onog što je Ariana imala u sebi. Žao mi je što nisam Arianne poznavala malo bolje, ali sam sigurna u jedno – svima će nedostajati. Hvala. Iza Clarisse je došao Michael, zatim Jessica, Aaron, Nick, Sarah, Ryan. Veliki dio njenog razreda je pričao o njoj i svi su imali samo jedno za reći – kako je divna i prekrasna osoba bila. - Ima li još netko nešto za reći? – upitao je profesor Natas, Ariannin ravnatelj. - Imam ja... Mladić duge crne kose, crnih očiju, svjetle puti u tamnoj odjeći penjao se na postolje. Bio je u potpunosti mokar. Koračao je teškim i tmurnim koracima prema postolju. Ljudi su ga s nelagodom gledali i nešto šaputali i kometirali između sebe. Stao je mirno pred gomilu okupljenih u dvorani. - Poštovanje svima. Kao što većina vas zna, ja sam Adam Cole. Znam da za neke nisam ovdje dobrodošao i da me krivite za niz događaja koju su prouzročili da nas jedan Anđeo napusti. Razumijem vašu bol. I ja je osjećam isto. Kao da sam izgubio jedan dio sebe. Kao da sam izgubio smisao, razlog i sve ono što je potrebno da nastavim živjeti. Arianne sam upoznao iz jednog razloga i to je bila radoznalost. Dala mi je nešto što sam ja shvatio kao znak da razbijem predrasude o njoj. Da razbijem sliku male razmažene, umišljene, snobovske bogatašice. I bio sam u krivu. Sve već navedeno što sam mislio o njoj nije bila istina. Bila je bogata, ali ne onakva kakve bi ostale djevojke iz njezinog kruga bile. Ovime ne želim nikoga ovdje uvrijediti. Arianne je razbila predrasude o ljudima iz visokog društva. Iako znam da je ona bila nešto što bi narod rekao „Bijela ljubičica u moru ljubičastih“, zbog toga sam je zavolio, zato što je drugačija. Ali sada... Sad ne mogu naći niti jedan razlog da je zaboravim. To vrckavo malo stvorenje, uvijek vedro, sretno i nasmijano donijelo je veliku promjeu u životu. Uz nju sam osjećao kao da negdje pripadam. Želio sam joj nešto pokloniti, ali tada nisam znao što. No, sad napokon znam. Želio sam joj to reći, ali nisam imao priliku. Toga dana kada sam joj htio saopćiti tu vijest, ona me je napustila. Dozvolite mi da ispričam priču o najljepšem Anđelu koji je zauvijek napustio ovaj svijet... |
0