15.11.2008., subota

(H@cker) Obiteljsko muktašenje, priča peta

Tko leži – ne bježi

Mnoge situacije u životu, a koje se tiču direktno vas, dogode se bez vašeg znanja. Ne treba posebno istaknuti da je tome pogodovao nagli razvoj komunikacijskih sredstava, napose telefona. Jednom zgodom sam vulgarno spominjao Alexanderu Bellu, u negativnom kontekstu, sve pretke do devetog koljena.
Najbolja majka na svijetu je podigla telefonsku slušalicu, razmijenila nekoliko kratkih rečenica s osobom na drugom kraju žice, i u tom trenutku bio sam prisiljen postati – dadilja. Mogao sam ručno uništavati krumpirove zlatice cijeli dan, kopati bunar, oličiti ulicu, asfaltirati grad, popeti se na mjesec, skinuti zvijezde, ali mene je baš zapalo čuvanje nekog derišta.

U redu, Majčina prijateljica nema kome ostaviti djetešce jer…ide na kavu s mojom starom?! Padaj silo i nepravdo. Nisam ni ušao u kuću gdje me čekalo djetešce, a maloprije spomenuta žena koja je ostavila dijete u mojim rukama zajedno s Najboljom majkom na svijetu sjeda u automobil i žurno se udaljavaju u nepoznatom pravcu. U dnevnom boravku nalazio se dječji krevetić, a u njemu se blaženo osmjehivao anđelčić stišćući u šačici papirić. I nisi ti tako strašan, ha?
Na papiriću je mama od malog ostavila upute za slučaj opasnosti. O, još me smatra i glupim! Znao sam ja izaći na kraj i s gorim vucibatinama od ove što se i dalje neodoljivo smješkala.

Razgledavajući tako po kući naglo sam zastao jer osjetih u želucu predizbornu kampanju, što će reći – pomutnju. Coca-cola i cikla? Stvarno loša kombinacija.
Ni pet, ni šest, Schumacher je ostao bez titule naslova prvaka u brzinskom trčanju na mjesto u kojem su se i najhrabriji usrali. Nakon nekoliko minuta vratio sam se u boravak, gdje je prazan krevetić ostavljao loš dojam. Pa mali može hodati! To nije pisalo na papiru! Moja kratkotrajna potraga za njim okončana je treskom iz kuhinje. Tamo sam ustanovio da je malac rano započeo kulinarsku karijeru razbivši tanjur. Vratio sam ga u krevetić i pokušao popraviti štetu super-ljepilom, što nije ispalo baš najbolje. Zbog toga sam umješno tanjur vratio u kredenc, postavivši ga tako da ispadne čim se isti otvori. Lukavo sam se osmjehnuo diveći se vlastoručnoj instalaciji, da bi mi za oko zapeo papirić u blizini kuhinjskog ormarića.
Na njemu je bilo istaknuto vrijeme i opis ručka za malog prefriganca. Postavivši ga u posebnu stolicu za jedenje, otvorio sam mu kašicu i pružio mu žličicu. Mali je sa vragolastim osmjehom uzeo zalogaj i za tren mi ga vratio u lice. Potisnuvši napadaj bijesa pokušavao sam dalje, sve dok konačno nisam imao na sebi proljetnu kolekciju „Kašica – 2005“.

Nisam osjetio ni trunka grižnje savjesti što sam ga gladnog vratio nazad u krevetić, već sam sjeo u blizini gledajući televizor i držeći ga na oku djelićem oka. Uskoro se kućom počeo širiti oštar i neugodan miris koji je izvirao iz Pampers pelena na djetetu. Izmolio sam tri krunice, osamnaest molitvenika i naizust naučio Bibliju da se to ne dogodi, ali očito je da nemam sreće. Mogao sam odabrati: ugušiti se u vonju ili sanirati ekološku katastrofu. Ovdje spuštam željezni zastor pelenizma i milosrđa.
Nastavljam priču od trenutka kada perem ruke u kupaonici, a malom majmunu je opet ugodno. Na moje iznenađenje, uskoro je zaspao kao beba (što zapravo i je, ali nema veze). Odlučio sam se i ja povesti za njegovim primjerom i ubiti oko. To mi je bila najveća pogreška do sada.

Mali gad me nadmudrio i dok sam ja zaspao, napravio je najveću katastrofu poslije Hirošime izazvanu ljudskom rukom. Kuća je bila u rasulu: posvuda dječje odjeće, posuđe razbacano, wc-papira koliko hoćeš, a o hrani da i ne govorim. I sam bijah zasut raznim prerađevinama.
U tom času zazvoni zvono na ulaznim vratima, ja bijesno otvorim i ustanovim da se njegova majka vratila. Što biste vi učinili da vam na vlastitom kućnom pragu stoji budala prekrivena kašicom, toaletnim papirom i čokoladom, a iza njega demolirana kuća u kojoj su, kako izgleda, vandali iz cijele gradske regije dali sebi oduška? Ne želim znati. Što je najgore od svega, mali je blaženo spavao sa smiješkom na usnama.

P.S. Kasnije je nazvala majčina prijateljica i javila da je u bolnici jer joj se tanjur stropoštao na glavu.



<< Arhiva >>

0