14.11.2007., srijeda
Dlanom obojeni (lirik)
|
Izlizano nebo zamasima krila, sačinjen od meda leda, dječak osmjeha siva, traga putevima zla, sveta tla, sva ta boja sna, trzaj je praznine dna. Pretočen u dva, snena pogleda, trči stazom nemira, nitko ništa ne dira, suza suzu ne bira, ne svira, ta glazba glazbu negira. Tišinom prezira, dolazim do mekih prizora, na podlogama crteža jeziva, krvlju iscrtano lice tužnih likova, na zidovima mitova, u mitovima stihova, u stihu gluhih krikova, dječak, ne volim više nikoga. P.S. ispričavam se na odsutnosti i nekomentiranju, no selidba je u pitanju, hvala na razumjevanju. Pratim radove i vidim da nam ide nekako bolje, bar što se tiče načina na koji se piše. Uživajte, lirik |
0