20.11.2007., utorak

(Orator, -oris, m.) Slagalica srca

Zima je.
klizim kroz vodu,
poput savršenog stvorenja,
poput nekog obećanog skrivenja,
kao netko kome pisao bih odu.

Ali ne.
Savršen nisam,
ni blizu te blaženosti,
ali pogled njen pun nevinosti,
govori da nisam sam.

Gdje je?
U gomili ljudi ne vidim joj lice,
a u istoj gomili ona vidi samo mene,
njezino srce za mojim vene,
dok moje za nju nebi primilo hice.

I boli.
Znam kako boli,
čujem te note u njezinim grudima,
poznajem samoću među svim ljudima,
Kad osoba koju sanjamo ne voli.

Vjerujem.
I nju netko će voljeti,
jer život vraća onima srca čista,
njeno srce vinut će se poput lista,
ja bit ću sretan, ja ću razumijeti.

Neki neće.
Nekima život tek je slagalica,
ono što mi nazivamo ljubav,
što nama je credo i život sav,
nekima hladni su poljupci i obrisi prevarenih lica...



<< Arhiva >>

0